Digitalni tahografi su predstavljeni kao revolucija u sigurnosti drumskog saobraćaja – alat koji precizno bilježi vrijeme vožnje, odmora i aktivnosti vozača, s ciljem povećanja sigurnosti i zaštite radnika. Međutim, među vozačima i dalje vlada sumnja: da li je tahograf zaista u službi vozača, ili je postao još jedan instrument represije i nadzora?
Šta digitalni tahograf bilježi?
Digitalni tahograf automatski registruje:
- vrijeme vožnje i odmor
- brzinu i pređenu udaljenost
- lokaciju vozila (verzije druge generacije)
- aktivnosti vozača (vožnja, odmor, drugo)
Podaci se čuvaju na vozačevoj kartici i u memoriji uređaja, te su dostupni inspekcijama i poslodavcima. I dok se čini da tahograf omogućava bolju kontrolu rada i odmora, mnogi vozači smatraju da je postao alat za kažnjavanje, a ne za zaštitu.
Kazne na teret vozača – čak i kad nisu krivi
Jedan od najvećih problema je što odgovornost za tahografske greške često pada na vozača, iako se radi o tehničkim kvarovima, lošim instrukcijama poslodavca ili preprekama na cesti. Čak i male nepravilnosti – kao što je prekoračenje dozvoljenog vremena za nekoliko minuta – mogu rezultirati visokim novčanim kaznama.
“U Njemačkoj sam dobio kaznu jer sam vozio 12 minuta duže u potrazi za sigurnim parkingom. Inspektor nije imao razumijevanja – sistem je rekao svoje”, navodi vozač iz Srbije koji radi međunarodne ture.
Zaštita ili digitalni bič?
Ideja tahografa je bila zaštita vozača od iscrpljujućeg rada. Međutim, u praksi se često dešava da su tahografski podaci korišteni za disciplinovanje radnika, nadzor njihovih navika i čak obračun s “neposlušnima”. Umjesto saveznika, mnogi ga doživljavaju kao stalni podsjetnik da su pod prismotrom.
Poslodavci prilagođavaju rute – vozači snose posljedice
U mnogim firmama rute su planirane bez realnog uvažavanja zakonskih ograničenja vožnje. Vozačima ostaje izbor: ili da završe isporuku i rizikuju kaznu, ili da stanu i suoče se s nezadovoljstvom poslodavca i kupaca. U tom kontekstu, tahograf ne štiti vozača – već ga stavlja u poziciju krivca, bez obzira na okolnosti.
Tehnički problemi i greške u očitavanju
Još jedan izazov je tačnost i pouzdanost tahografa. Greške u očitavanju, problemi sa softverom ili neispravne kartice mogu rezultirati lažnim podacima. A posljedice su stvarne – kazne, administrativne mjere ili čak gubitak vozačke dozvole.
Zaključak
Digitalni tahografi su tehnički alat s dobrim namjerama, ali u realnosti često ne funkcionišu u korist vozača. Kada sistem kažnjava umjesto da razumije, kada kontrola postane važnija od konteksta – tada tehnologija ne štiti, već pritiska.
Rješenje nije u ukidanju tehnologije, već u njenoj humanizaciji: pravilnoj edukaciji inspektora, poštovanju konteksta i uvođenju većih prava za vozače pri obrani od automatizovanih kazni. Jer prava svrha tahografa bi trebala biti – sigurnost, a ne strah.
