‘Nema robe, nema Rábe, primi pozdrav od barabe’ – bio je vic koji se prepričavao 1980-ih, o djelatniku iz središnje republike bivše države, koji je mađarskim tegljačem, koji je preko klirinške suradnje (dakle robne, bezdevizne razmjene) bio u pogonu i brojnih ‘export-import’ tvrtki…
Junak iz našeg vica je, kad se domogao inozemstva, ‘na crno’ je prodao teret i tegljač te direktoru ‘preduzeća’ poslao razglednicu (tko ih više šalje?!) takvog sadržaja. Nastavljamo seriju gospodarskih vozila koja su bila ‘zakon’ u gospodarskom sektoru bivše države, ‘poduzećima’ svih vrsta i privatnicima, kojima je, da nas se krivo ne shvati, bilo znatno lakše i jednostavnije poslovati nego danas.
Davanja su bila neusporedivo niža nego danas, a konkurencije praktički nije bilo. S jednim rabljenim, pa i dotrajalim kamionom mogli ste gospodski živjeti, a danas da biste poslovno uspjeli trebate imati cijelu flotu i stalno paziti da ne bankrotirate.
U teškoj kategoriji bila je neprikosnovena mađarska Rába. Rába (mađ. Rába Járműipari Holding Nyrt.), mađarska tvrtka sa sjedištem u Györu, specijalizirana za gospodarska vozila i poljoprivredne strojeve i specijalnu mehanizaciju osnovana j e 1986., a vozila proizvodi od 1902. Naša priča počinje 1980., kad je stigao poznati, svojedobno tehnološki aktualan teški kamion – tegljač.
Osnovna struktura, karoserija kabina i podvozje, praktički sve osim motora je DAF T241, a motor D11TLL je licencni MAN-ov, po mnogima najbolji u klasi, bolji i od Mercedes-Benzovih kamionskih motora. Redni 6-cilindarski turbodizlaš, sa 11.045 ccm, razvijao je 280 KS pri 2200/min, uz najveći okretni moment od 1118 Nm pri 1500/min.
To je bila solidna baza za tešku kategoriju ‘deset plus’ tona s tri osovine i pogonom 4×6, dakle preko dva pogonska mosta i 2×2 para duplih pogonskih kotača. Bio je idealan za velike rasute terete i praktički terenske uvjete vožnje na gradilištima. Koristio se i za tegljače, no motor se ipak pokazao preslabim i prava mrcina stigla je 1986., kad je snaga podignuta na 370 KS.
Takvi su tegljači postali naša svakodnevica i poveznica s vicem na početku teksta. Zanimljivo, od 2000 godišnje sklopljenih Rába, 90 % ih je završavalo na jugoslavenskom tržištu, tako da bi se moglo reći da je cijeli projekt bio osmišljen za prebijanje klirinške suradnje sa SFRJ-om, a dvjestotinjak ih je ostajalo u Mađarskoj.
Ali, da ne bi bilo zabune, prikolica, kod prikoličara i cijela nadgradnja iza kabine kod tegljača proizvodili su Vozila Gorica, Itas Kočevje, Goša Smederevska Palanka, Utva Pančevo, sve su surađivale s Rába.
