Transport goriva cisternama je izuzetno osjetljiva i strogo regulisana djelatnost. Ipak, uprkos modernoj tehnologiji i strogoj kontroli, manipulacije i pokušaji krađe goriva i dalje se dešavaju – najčešće u tišini, na tačkama gdje sistem ne vidi, ali iskustvo pokazuje da se “osjeća”.

Šta je uopšte moguće manipulisati?

Cisterna za gorivo nije samo „veliki rezervoar“. To je kompleksan sistem koji uključuje više komora, senzore, plombirane ventile, digitalne zapise, automatske točionike i vagarske izvještaje. Međutim, gdje postoji sistem, postoji i pokušaj da se on zaobiđe. Prema izjavama bivših i sadašnjih vozača, najčešće manipulacije dešavaju se u sljedećim segmentima:

  • Neprijavljeni ostatak (mrtvi prostor) u cisterni
  • Istovar u dogovoru sa krajnjim korisnikom
  • Lažno punjenje više klijenata na račun jednog tovarnog lista
  • „Isparavanje“ kao opravdanje manjka
  • Prerađeni ventili i ručno preusmjeravanje goriva

Rizici su ogromni – i po firmu, i po vozača

Gubici od nekoliko stotina litara po turi mogu djelovati „neprimjetno“, ali dugoročno predstavljaju višemilionske štete za distributere i države. Pored finansijskih, tu su i pravni i sigurnosni rizici: eksplozije, požari, odgovornost u saobraćaju, kazne inspekcija, pa i zatvorske kazne za učesnike.

Kako izgleda manipulacija u praksi?

Prema izjavama sagovornika koji su zamolili da ostanu anonimni, najčešći scenarij izgleda ovako:

Vozač dolazi na punkt za utovar i preuzima, recimo, 36.000 litara dizela. Tokom puta, kontaktira “kupca” koji je spreman da preuzme manju količinu bez dokumentacije – obično 200 do 500 litara. Isporuka se obavi uz pomoć dodatnih crijeva i preusmjeravanja, najčešće u ranim jutarnjim satima ili na izolovanim mjestima. Ostatak tovara ide dalje na svoju rutu kao da je sve ispravno isporučeno.

Ovakve radnje često uključuju i „ćutanje“ dispečera, šefova smjena, pa čak i djelimično uključenje manjih benzinskih pumpi koje su na ivici poslovanja. Sistem je rijetko pojedinačan – češće je to lanac koji funkcioniše dok neko ne progovori ili sistem ne prepozna gubitke.

Tehnologija ne prašta – digitalni trag ostaje

Uprkos pokušajima da se manipulacije sakriju, moderne tehnologije sve češće „hvataju“ razliku. Evo nekoliko ključnih alata koji se koriste:

  • GPS i nivo-čitači goriva: Registruju svaku promjenu nivoa u cisterni, uključujući vrijeme, lokaciju i količinu.
  • Elektronske vage: Na mjestu utovara i istovara precizno registruju promjene mase, a sistem odmah poredi podatke sa tovarnim listom.
  • Plombirani ventili: Svaka intervencija ostavlja fizički trag – ogrebotinu, pomjeranje, lom.
  • Automatski CMR i fakture: Digitalni sistem odmah reaguje ako količina u fakturi ne odgovara količini u vozilu.

Isparavanje – mit ili realnost?

Jedan od najčešćih izgovora za manjak goriva jeste “isparavanje”, posebno tokom ljetnih mjeseci. Međutim, stručnjaci kažu da je realni gubitak u vidu isparavanja manji od 0.2% ukupnog tovara – što znači da je pri 36.000 litara to oko 70 litara, i to pod ekstremnim uslovima. Sve preko toga je sumnjivo.

Najugroženije tačke u lancu

Statistike iz prakse i rezultati internih revizija pokazuju da se najviše pokušaja manipulacije dešava u:

  1. Manjim regionalnim punktovima za istovar
  2. Ruralnim benzinskim pumpama s manjim prometom
  3. Noćnim rutama bez nadzora
  4. Mjestima gdje vozači obavljaju istovar bez prisustva radnika

Zakonske posljedice i krivična odgovornost

U većini zemalja EU i regije, zloupotreba robe u transportu klasifikuje se kao:

  • Krađa (član 221 ZKP – BiH, Hrvatska, Srbija…)
  • Zloupotreba povjerenja u poslovanju
  • Ugrožavanje sigurnosti prevoza opasnih materija

Vozači uhvaćeni u takvom djelu rizikuju gubitak licence, zatvorsku kaznu (do 5 godina), zabranu rada u ADR transportu i ogromne finansijske odštete. U ozbiljnijim slučajevima – gdje dođe do nezgode – odgovornost može biti i krivična sa direktnim zatvorskim ishodom.

Kako firme pokušavaju stati tome u kraj?

Prevoznici i distributeri naftnih derivata posljednjih godina znatno su unaprijedili mehanizme kontrole:

  • Ugradnja savremenih sistema za mjerenje nivoa goriva (senzori u realnom vremenu)
  • Praćenje rute i stajanja putem GPS modula sa geozonama
  • Usklađivanje svih podataka – vaga, faktura, GPS, tovarni list
  • Anonimne interne kontrole i test-vožnje

Velike kompanije, poput OMV-a, INA-e, Petrol-a i drugih, sve više ulažu u digitalne platforme koje automatski signaliziraju odstupanja – čime se mogućnost prevare svodi na minimum.

Zaključak

Manipulacije u prevozu goriva nisu novost, ali više nisu ni jednostavne. Tehnologija, regulativa i svijest o sigurnosti podigli su nivo kontrole do tačke gdje je svaka litra pod evidencijom. Za vozače koji poštuju pravila – to je zaštita. Za one koji žele zaobići sistem – to je kraj puta.

Ostaje poruka: u industriji u kojoj je svaka kap pod kontrolom, poštenje nije opcija – to je jedini način da se ostane na cesti.