Vozači auto-transportera važe za jedne od najpreciznijih profesionalaca u drumskom transportu. Njihov posao nije samo prevesti vozila od tačke A do tačke B – već ih pažljivo natovariti, osigurati i dovesti bez ikakvog oštećenja. Kada su u pitanju novi automobili, greška od jednog centimetra može značiti hiljade eura štete. Zato se u ovom poslu radi „na milimetar“ – doslovno.
Prvo pravilo: geometrija bez greške
Moderni auto-transporter može prevoziti između 6 i 10 vozila, u zavisnosti od modela, dužine, visine i same konstrukcije kamiona. Kamioni poput Lohr Eurolohr 300 ili Rolfo Pegasus imaju hidraulične platforme koje se mogu podizati i spuštati kako bi se maksimalno iskoristio prostor, ali i kako bi se ispunili zakonski limiti visine i težine.
Prilikom utovara, vozač mora voditi računa o sljedećem:
- Ukupna visina: maksimalno dozvoljena visina u EU je 4,00 metra.
- Ukupna dužina: kamion s prikolicom ne smije preći 18,75 metara.
- Težina po osovinama: nepravilno raspoređena težina može uzrokovati kazne ili havarije.
Preciznost u centimetrima
Vozači često natovaruju automobile s razmakom manjim od 5 cm između retrovizora. Platforme su uske, nagibne i često mokre, blatnjave ili zamrznute. Svaki pokret točka mora biti pažljivo kontrolisan. Ogledala se često sklapaju, a ponegdje se koristi čak i kamera na mobitelu za bolju orijentaciju.
„Prvi put kad sam natovario BMW serije 5 iznad Tesle, ruke su mi se tresle. Ispod 5 cm razmaka između haube i poda – a znaš da i najmanji trzaj može sve srušiti“, priča jedan iskusni vozač iz Slovenije.
Utovar nije samo fizički posao – to je i matematika
Vozač mora znati tačnu masu svakog vozila koje tovari. Raspored mora biti takav da se ne premaši dozvoljeno osovinsko opterećenje. Osim toga, aerodinamika vozila i raspored težine utiču na stabilnost tokom vožnje, naročito na brzim cestama i u jakom vjetru.
Zato svaki utovar počinje s papirom i olovkom – ili danas, aplikacijom koja simulira raspored vozila i daje upozorenja. Svaka greška u planiranju može rezultirati kaznom, ali i nepropisnim nagibom kamiona što povećava rizik od nesreće.
Gdje su najveći izazovi?
Najzahtjevniji dio posla je kada vozač:
- tovari vozila različitih dimenzija (SUV + gradski auto + kombi),
- radi utovar na uskim lokacijama (autosaloni u centru grada),
- ima vremenski ograničen rok za isporuku (vremenski prozor za istovar),
- radi u uslovima kiše, snijega, magle ili po noći.
U takvim uslovima, greška nije luksuz – ona je preskupa.
Oštećenje – najgori scenario
I najmanje oštećenje, poput ogrebotine na braniku, može izazvati ogromne probleme. Kod transporta novih vozila za salone ili leasing kuće, čak i neprimjetna ogrebotina može rezultirati povratom čitavog vozila i naplatom osiguranja. Neke kompanije imaju kamere koje snimaju svaki utovar, a vozači potpisuju ličnu odgovornost za ispravnost auta.
„Vozač sam 12 godina i nikada nisam imao štetu – ali nikad se ne opuštam. Jedna greška i gotova ti je reputacija“, kaže vozač iz Hrvatske koji radi za renomirani brend u Njemačkoj.
Trening, iskustvo i rutina
Vozači auto-transportera prolaze posebnu obuku. Mnogi mjesecima uče s mentorom kako da tovare i istovaruju bez stresa i grešaka. Sve postaje rutina – ali tek nakon hiljada ponavljanja.
Najvažnija pravila:
- nikada ne tovari na brzinu,
- provjeri rampu i hidrauliku prije svakog rada,
- ne vjeruj samo osjećaju – koristi ogledala i kamere,
- svako vozilo osiguraj sa 4 tačke – bez izuzetka.
Zaključak
Parkirati 8 automobila na kamion – precizno, brzo i bez greške – traži više od dobre vozačke sposobnosti. To je vještina, disciplina i strpljenje. Vozači auto-transportera su tiha elita drumskog saobraćaja, jer njihov posao nije samo da voze – već da isporuče vrijednost, bez greške i bez buke. Milimetar preciznosti – hiljade eura odgovornosti.
