Pauza je osnovno pravo svakog profesionalnog vozača. To je vrijeme u kojem ne može obavljati svoje službene dužnosti (kako upravljati vozilom tako i obavljati bilo koji drugi posao). Zatim treba samo da se odmori kako bi se pripremio za naredni period rada i vožnje. Međutim, u praksi je sređivanje radnog vremena vozača aktivnost koja prevoznicima može izazvati brojne probleme.
Kada se govori o pauzama u radu predviđenim profesionalnim vozačima, nije dovoljno pozvati se samo na opšte odredbe zakona o radu. Pravni akti koji definišu pravila za pauzu za ovu profesionalnu grupu su prvenstveno Zakon o radnom vremenu vozača i Uredba (EZ) br. 561/2006.
Pauza od 15 minuta uključena u radno vrijeme
Prva pauza iz Zakona o radnom vremenu vozača, u čl. 6 sek. 3, u radno vrijeme je uključena pauza od 15 minuta. Poslodavac je dužan da ga uvede ako dnevno radno vrijeme vozača iznosi najmanje 6 sati. Riječ je o takozvanoj pauzi za doručak, na koju imaju pravo samo vozači koji rade u toku dana u vrijeme koje je propisano propisima. U suprotnom, ne stiču pravo na pauzu za doručak.
Podsjećamo, za potrebe obračuna radnog vremena i utvrđivanja prava na naknadu za prekovremeni rad, Zakon o radnom vremenu nalaže da se 24 sata uzastopno tretira kao dan, računajući od trenutka kada profesionalni vozač počne da radi na dati dan u skladu sa rasporedom koji se primjenjuje na njega. Stoga se ova definicija ne poklapa sa danom sata.
Pauza od 30 ili 45 minuta tokom radnog vremena vozača za odmor
Shodno čl. 13. Zakona o radnom vremenu vozača, profesionalni vozač ima pravo i na odmor nakon 6 uzastopnih sati rada :
- ne kraći od 30 minuta – ako broj radnih sati ne prelazi 9 sati, i
- ne kraći od 45 minuta – ako je broj radnih sati veći od 9 sati.
Izraz “nakon 6 uzastopnih sati rada” korišten u ovoj odredbi ukazuje da se radi o pauzi u radnom vremenu. Dakle, ne treba se odnositi samo na vrijeme vožnje (driving time), već i na druge aktivnosti koje su dužnost vozača, kao što je učešće u istovaru i utovaru robe. Ako, pak, vozač radi manje od 6 sati određenog dana, nije dužan da koristi gore navedene periode odmora.
Vozač ne mora koristiti ovu pauzu u cijelosti u jednom trenutku. Može ga podijeliti na kraće periode, s tim da svaki od tih perioda treba da traje najmanje 15 minuta i da se koristi tokom ili neposredno nakon šestosatnog radnog vremena.
Govoreći o pauzama za odmor iz čl. 13, takođe treba imati na umu da se skraćuju pauzom na radu u trajanju od 15 minuta, koju je poslodavac dužan da uvede, ako dnevno radno vreme vozača iznosi najmanje 6 sati (pauza za doručak). U praksi, pauza od 30 minuta se računa kao pauza od 15 minuta, a pauza od 45 minuta se računa kao pauza od 30 minuta.
Dok je 15-minutna pauza za doručak na poslu uključena u radno vrijeme, pauze za odmor ne treba tretirati na isti način. Zakonom o radnom vremenu vozača propisano je da se oni uračunavaju u vrijeme dežurstva (član 9. stav 2.).
Pauza za odmor od 30 ili 45 minuta nije za svakog vozača
Pravo na odmor iz čl. 13. Zakona o radnom vremenu vozača u određenim situacijama može biti ograničeno. To će biti u slučaju onih vozača koji su već koristili pauze za odmor u skladu sa čl. 7 Uredbe (EZ) br. 561/2006 i čl. 7 sek. 1. i 2. AETR sporazuma. Pauza odobrena u skladu sa čl. 13. Ovo proizilazi iz teksta čl. 27 sec. 4 Zakona o radnom vremenu vozača.
To znači da su pauze za odmor iz čl. 13. Zakona o radnom vremenu vozača i čl. 7 Uredbe (EZ) br. 561/2006 i čl. 7 sek. 1 i 2 AETR sporazuma su međusobno zamjenjivi.
Pauza za vožnju u Uredbi (EZ) br. 561/2006
Uredba (EZ) br. 561/2006 je propis koji se primjenjuje na drumski prijevoz robe, kada ukupna težina vozila (uključujući prikolicu ili poluprikolicu) prelazi 3,5 tone, kao i osoba, vozila koja su konstruirana ili trajno adaptirana i namijenjen je prijevozu više od devet osoba uključujući vozača. Od 1. jula 2026. godine Uredbom br. 561/2006 biće obuhvaćen i prevoz robe u međunarodnom drumskom ili kabotažnom transportu, koji se obavlja vozilima čija ukupna težina (sa prikolicom ili poluprikolicom) prelazi 2,5 tone. Teritorijalni obuhvat ovog pravnog akta, bez obzira na državu registracije vozila, obuhvata prevoz koji se obavlja samo unutar teritorije Evropske unije i između Zajednice, Švajcarske i zemalja potpisnica sporazuma o Evropskom ekonomskom prostoru.
Uredba (EZ) br. 561/2006 predviđa, u gore navedenom čl. 7, pauza u vožnji za profesionalnog vozača, na koju ima pravo najmanje 45 minuta nakon perioda vožnje od četiri i po sata, osim ako vozač ne započne period odmora. Izraz “najmanje” korišten u odredbi sugerira da je ovo minimalna dužina pauze zbog profesionalnog vozača. Dakle, on ima pravo da se odmori iu dužoj dimenziji, ali svakako ne i kraćoj.
Ako vozač napravi pauzu od najmanje 45 minuta predviđenu propisom, više ne treba da pravi pauzu od 30 ili 45 minuta nakon 6 sati rada kako je definisano nacionalnim zakonodavstvom.
45-minutna pauza u vožnji također je moguće podijeliti
Pauza u vožnji iz čl. 7 Uredbe (EZ) br. 561/2006, kao i pauza za odmor iz čl. 13. Zakona o radnom vremenu vozača, može se naplatiti u dijelovima.
Međutim, odredbe uredbe to pitanje regulišu na precizniji način, uspostavljajući poseban redosled koji se ne može slobodno menjati: najmanje 15 minuta (1. deo pauze) + najmanje 30 minuta (2. deo pauze) , raspoređeni tokom vremena na način da održavaju usklađenost sa osnovnim propisima. U praksi, drugi dio pauze, u trajanju od 30 minuta, vozač treba da uzme najkasnije nakon četiri i po sata vožnje. Međutim, prva – 15 minuta – može se održati i nakon prve minute vožnje, jer propisi nigdje ne govore jasno o ovom pitanju.
Obračun pauza u vožnji
Periodi pauze u vožnji iz čl. 7 Uredbe (EZ) br. 561/2006 i čl. 7 sek. 1. i 2. AETR sporazuma, u skladu sa čl. 27 odjeljak 1. i 3. Zakona o radnom vremenu vozača , na dežurstvo, dok se dio od 15 minuta uračunava u radno vrijeme vozača ako dnevno radno vrijeme vozača iznosi najmanje 6 sati.
Također treba podsjetiti da se pauzom od 45 minuta odjednom ili u dijelovima, odnosno 15 minuta + 30 minuta, završava kontinuirani ciklus vožnje.
Pravovremeno naplaćivanje pauza u toku rada i vožnje jedno je od osnovnih prava svakog vozača, od koga posebno zavisi bezbednost na putu. Pažljivo evidentiranje pauza vozača omogućava im da zadrže kontrolu nad svojim radnim vremenom, čime poslodavce ne izlažu oštrim finansijskim sankcijama i nepravilnostima u obračunu plata.
