Sa ubrzanom tranzicijom ka održivijem transportu, sve više prevoznika postavlja pitanje: da li se prelazak na električni kamion zaista isplati? Dok su dizel kamioni i dalje dominantni na putevima Balkana i šire, električni modeli sve češće dolaze u fokus zbog nižih emisija, manjih troškova goriva i mogućih subvencija. U ovom članku poredićemo sve ključne troškove vožnje – od nabavne cijene, preko potrošnje, do održavanja – između dizel i električnih kamiona u 2025. godini.
1. Nabavna cijena vozila
Dizel kamioni su i dalje značajno jeftiniji kada je riječ o početnoj investiciji. Prosječna cijena novog dizel kamiona kreće se između 90.000 i 120.000 eura, dok električni kamion poput Volvo FH Electric ili Mercedes eActros košta od 250.000 do čak 350.000 eura, u zavisnosti od specifikacija.
Međutim, mnoge evropske države nude subvencije i poreske olakšice za kupovinu električnih vozila, što može značajno smanjiti razliku u cijeni. U nekim slučajevima subvencije iznose i do 100.000 eura po vozilu.
2. Trošak goriva vs. električne energije
Jedna od najvećih prednosti električnih kamiona jeste znatno niži trošak „goriva“. U 2025. godini, cijena dizela na evropskom tržištu iznosi u prosjeku oko 1,60 € po litru. Kamion koji troši 30–35 litara na 100 km, troši između 48 i 56 € za svakih 100 km.
Električni kamioni troše u prosjeku 100–120 kWh na 100 km. Ako se puni na industrijskom nivou po cijeni od 0,15–0,25 € po kWh, trošak iznosi između 15 i 30 € za istu udaljenost. To znači da električni kamion troši i do 50% manje po kilometru u poređenju sa dizelom.
3. Održavanje i servisi
Dizel motori su kompleksniji i zahtijevaju češće i skuplje servise – zamjenu ulja, filtera, kvačila, turbo sistema, AdBlue sistema, itd. Godišnji trošak održavanja dizel kamiona kreće se od 5.000 do 10.000 eura, u zavisnosti od intenziteta korišćenja.
Električni kamioni nemaju klasični motor sa sagorijevanjem, kvačilo ni mjenjač, pa imaju znatno manje pokretnih dijelova koji se kvare. Redovno održavanje svede se uglavnom na provjeru baterije, sistema hlađenja i kočnica. Godišnji trošak održavanja može biti i do 60% niži – u prosjeku između 2.000 i 4.000 eura.
4. Životni vijek i vrijednost preprodaje
Dizel kamioni imaju dug istorijski vijek, poznat mehaničarima širom Evrope i lako se preprodaju, čak i nakon 5–10 godina. Međutim, sa sve većim regulacijama o emisijama, očekuje se pad vrijednosti polovnih dizelaša do 2030. godine.
Električni kamioni su još uvijek nova tehnologija. Njihov životni vijek zavisi najviše od baterije, koja u prosjeku traje 8 do 10 godina ili 1 milion kilometara. Vrijednost preprodaje trenutno je niža jer tržište još nije zrelo, ali se očekuje da će rasti kako se elektrifikacija širi.
5. Punjenje vs. točenje goriva
Dizel kamioni se toče za nekoliko minuta i mreža benzinskih stanica je dostupna svuda. Električni kamioni, s druge strane, zahtijevaju stanicu za brzo punjenje koja može trajati između 1 i 2 sata za pun kapacitet.
Međutim, firme koje organizuju lokalne ili regionalne rute često kombinuju punjenje noću u sopstvenim bazama, čime eliminiraju čekanja i dodatne troškove. Infrastruktura za punjenje još uvijek je izazov na dužim relacijama.
6. Ekološki aspekt i zakonske prednosti
Električni kamioni ne emituju CO2, ne koriste AdBlue i imaju tihu vožnju, što ih čini idealnim za gradsku dostavu i noćni transport. U mnogim gradovima EU već je ograničen ulazak vozilima sa Euro 5 i nižim standardima. Električni kamioni imaju pristup tim zonama bez ograničenja.
Dizel kamioni su sve češće podložni dodatnim taksama, vinjetama ili zabranama, što može povećati operativne troškove. Neke zemlje nude i dodatne benefite kao što su besplatne vinjete ili subvencionisani parking za električne kamione.
7. Zaključak – šta je isplativije?
Ako gledaš kratkoročno, dizel kamion i dalje ima manju početnu investiciju i veću fleksibilnost na dugim rutama. Međutim, kada se sagledaju mjesečni troškovi goriva, održavanja i dugoročne zakonske prednosti, električni kamion postaje vrlo konkurentan, naročito za lokalne i regionalne dostave.
Prevoznici koji već sada planiraju tranziciju mogu iskoristiti subvencije i osigurati prednost na tržištu koje ide ka dekarbonizaciji. Budućnost transporta je nesumnjivo električna, a pravi trenutak za analizu i pripremu je upravo sada.
