Prava vozača u regionu i EU: Riječi na papiru ili stvarnost na cesti?-Oglas-
Dok evropski zakoni sve više pokušavaju ujednačiti uslove rada i zaštititi prava profesionalnih vozača, stvarnost na terenu pokazuje znatna odstupanja. Mnogi vozači kamiona iz regiona, ali i unutar same Evropske unije, često se pitaju – da li su njihova prava stvarno zaštićena, ili su samo deklarativno navedena na papiru?
Prava postoje, ali njihova primjena varira
Evropska unija ima jasno definisana pravila o radnom vremenu, pauzama, uslovima rada i pristupu osnovnim uslugama tokom vožnje. Direktiva 2002/15/EZ i Uredba (EZ) br. 561/2006 regulišu radne sate, obavezne pauze, dnevne i sedmične odmore. Međutim, koliko se to poštuje – zavisi od zemlje do zemlje, kompanije do kompanije.
U praksi, mnogi vozači iz regiona (Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija itd.) koji rade za firme sa sjedištem u EU, suočavaju se sa različitim tretmanom. Iako voze pod istim zakonima kao njihove kolege iz Njemačke ili Francuske, često dobijaju niže plate, manje pauze i slabiju zaštitu u slučaju spora.
Radno vrijeme: često fleksibilno do iscrpljenosti
Jedno od osnovnih prava – regulisano radno vrijeme – često se krši. Vozači se žale da im dispečeri traže da “zažmure” na sat-dva više, da se ne upisuje sve kako jeste ili da se kartice međusobno zamjenjuju. Iako su kontrole sve učestalije, odgovornost se često prebacuje na samog vozača.
Plata i dnevnice: zakonski minimum ili granica izdržljivosti?
Prava na poštenu platu, dodatke za noćni rad, dnevnice i plaćene pauze su takođe često zanemarena. Vozači iz istočne Evrope često dobijaju osnovnu platu minimalnu po propisima, dok im se ostatak daje kroz neregulisane dodatke. U slučaju nesuglasica ili otkaza – ostaju bez većine zarađenog.
Socijalna zaštita i zdravstvena sigurnost
Još jedno važno, ali često zapostavljeno pravo je pristup zdravstvenim uslugama i osiguranju. Mnogi vozači nisu informisani o pravima na liječenje tokom boravka u drugim zemljama, dok se u pojedinim slučajevima troškovi prebacuju na njih.
Odmor i sanitarni uslovi
Prava na dostojanstven odmor su posebno osjetljiva tema. Parking prostori bez WC-a, tuševa, hrane i sigurnosti i dalje su svakodnevica. Zakon kaže jedno, ali praksa pokazuje drugo – naročito kod vozača koji voze tranzitnim pravcima kroz više zemalja.
Zaključak: postoji jaz između zakona i realnosti
Na papiru, prava vozača u EU i regionu su jasno definisana i propisana. U praksi, međutim, njihova primjena zavisi od firme, zemlje i samog vozača. Dok jedni uživaju stabilne uslove i zaštitu, drugi su i dalje u sivoj zoni – prepušteni vlastitom znanju i hrabrosti da se izbore za ono što im pripada.
Za stvarne promjene potrebna je dosljednija primjena zakona, bolja edukacija vozača i jače kontrole na terenu. Jer profesionalni vozač nije samo radna snaga – on je ključna karika evropske ekonomije i zaslužuje da bude tretiran s poštovanjem koje njegov posao nosi.