Noćna vožnja kamiona nije samo izazov za navigaciju kroz tihe i puste ceste. To je fizički i mentalni test izdržljivosti. Mnogi vozači koji redovno voze noćne ture znaju koliko iscrpljujuće može biti održati pažnju, boriti se protiv sna i zadržati koncentraciju – satima nakon što je ostatak svijeta zaspao.
Biološki sat vozača: Kad tijelo traži odmor, a ruta ne čeka
Ljudi su po prirodi dnevna bića. Naš cirkadijalni ritam – biološki sat koji reguliše spavanje, hormone i energiju – funkcioniše u skladu sa svjetlom. Najdublja pospanost javlja se između 2 i 5 ujutro, upravo kada su mnogi profesionalni vozači najaktivniji.
Dugotrajno ignorisanje ovog ritma može dovesti do tzv. “cirkadijalne desinhronizacije”, što rezultira hroničnim umorom, depresijom, poremećajem sna i oslabljenim imunitetom. Upravo to se dešava vozačima koji mjesecima ili godinama voze noću.
Umor nije samo osjećaj – on je opasnost
Prema podacima Evropske agencije za sigurnost saobraćaja, vožnja pod umorom odgovorna je za 20–25% svih saobraćajnih nesreća s teškim posljedicama. Noću, vrijeme reakcije opada, pažnja slabi, a vozač može „zaspati na sekundu“ bez da to i primijeti.
Problem je što umor ne možeš isključiti kao što isključiš farove. Nema lampice koja upozorava da ti pada koncentracija. Vozači često pokušavaju ostati budni muzikom, otvorenim prozorima, kafom – ali nijedna od tih metoda ne zamjenjuje san.
Psihički teret noćne smjene
Osim fizičkog umora, postoji i emocionalni. Noćne smjene znače propuštene večere sa porodicom, usamljenost na parkinzima i osjećaj izolacije. Mnogi vozači izjavljuju da se tokom noći osjećaju “nevidljivo”, kao da su zaboravljeni u ritmu svijeta koji spava.
Dugoročno, ovo može dovesti do anksioznosti, depresije i smanjenog životnog zadovoljstva. Mentalno zdravlje vozača često je tema koja se ignoriše, iako statistike pokazuju da se sve više prevoznika suočava s gubitkom radne snage upravo zbog psihičkog iscrpljenja.
Fizičke posljedice – od srca do kičme
Nepravilna ishrana, dugotrajno sjedenje i poremećen san utiču na cijeli organizam. Vozači noćnih tura češće pate od:
- povišenog krvnog pritiska,
- srčanih bolesti,
- problema s probavom,
- glavobolja i bolova u kičmi,
- oslabljenog imunološkog sistema.
Kombinacija svih ovih faktora čini noćne ture jednim od najzahtjevnijih oblika rada u transportu.
Može li se noćna smjena preživjeti zdravo?
Postoje načini da se smanje negativni efekti noćne vožnje:
- Pravljenje kratkih pauza svakih 2 sata.
- Konzumacija laganih i zdravih obroka.
- Planiranje pravog sna tokom dana (ne manje od 7 sati).
- Korištenje maski za spavanje i čepića za uši.
- Razgovor sa firmom o rotaciji smjena kako bi se izbjegla hronična noćna vožnja.
Kompanije i zakonodavci također igraju ključnu ulogu. Potrebna je jasna regulativa koja ograničava dužinu noćne smjene, kao i finansijska motivacija za firme koje poštuju zdravstvene preporuke.
Zaključak
Noćne ture nisu samo vožnja kroz mrak – to je borba protiv sopstvenog tijela, ritma i zdravlja. Svaka ruta koju vozač prođe noću nosi sa sobom nevidljivi teret iscrpljenosti, koji se ne vidi u tahografu. Zbog toga je krajnje vrijeme da se o ovoj temi priča glasnije, otvorenije – i da se konačno nešto učini.
