Zdravlje vozača kamiona na ivici je izdržljivosti dok firme prate telematske podatke, potrošnju goriva i tačnost isporuka, zdravlje čovjeka koji sve to vozi ostaje u sjeni. A slika koja izlazi na vidjelo iz najnovijih parlamentarnih saslušanja u Velikoj Britaniji nije nimalo laskava – vozači teških teretnih vozila 1,5 puta su skloniji gojaznosti u odnosu na opštu populaciju, dok hronični nedostatak sna, rizik od dijabetesa i visoka stopa depresije postaju svakodnevica stotina hiljada ljudi za volanom.
Ovo nije priča o pojedinačnim slučajevima. Ovo je sistemski problem koji se godinama gomilao, a sad konačno dobija pažnju pred zakonodavcima.
Zdravlje vozača kamiona i zdravstveni problemi koji prevazilaze kabinu vozila
Podaci izneseni pred parlamentarnim Odborom za transport direktno povezuju svakodnevnu stvarnost profesionalne vožnje sa ozbiljnim fizičkim i mentalnim oboljenjima, i brojke tu ne ostavljaju puno prostora za sumnju.
Stopa samoubistava među vozačima kamiona za čak 20% je veća u odnosu na opštu populaciju. Ovo nije statistička anomalija – to je direktan odraz izolacije koju posao nosi sa sobom. Mjesecima na putu, daleko od porodice, bez stalnog društvenog kontakta, čovjek se psihički troši na način koji se rijetko priznaje kao “profesionalni rizik”.
Dijabetes i kardiovaskularne bolesti direktno su povezani sa nemogućnošću da vozač na dugim relacijama pojede nešto zdravo. Kad je izbor između brze hrane na benzinskoj pumpi i ničega, tijelo prije ili kasnije plaća cijenu.
San nije pitanje udobnosti, nego sigurnosti
Stručnjaci ovdje posebno insistiraju na jednoj stvari – kvalitetan san na odmorištu nije luksuz koji vozač “zaslužuje” poslije napornog dana. To je primarni faktor saobraćajne sigurnosti, i to ne samo za vozača, nego za svakog ko se u tom trenutku nalazi na cesti. Umoran vozač za volanom nije samo lični rizik – to je rizik za sve.
Zašto sindikati ne mogu jednostavno savjetovati vježbanje
Zvuči logično – ako je gojaznost problem, riješenje je fizička aktivnost. Problem je što ta preporuka u praksi skoro da nema smisla, i to zbog uslova u kojima vozači zapravo provode svoje obavezne pauze.
Odmori i noćni odmori odvijaju se na prenatrpanim parkiralištima duž autoputeva, gdje često ne postoje ni osnovni sanitarni čvorovi, a kamoli prostor za vježbanje. Teško je nekome reći “idi prošetaj” kad je jedino što ima na raspolaganju mračni parking bez trotoara, negdje između dvije trake za kamione.
Šta poslodavac može, a šta ne može popraviti
Kao odgovor na ovaj trend, britansko Udruženje drumskog prevoza (RHA) pokrenulo je Program priznavanja dobrobiti (Welfare Recognition Scheme), proširujući raniju povelju o dobrobiti vozača.
Šest oblasti koje program pokriva
Povelja obuhvata sljedeće ključne segmente:
- mentalno blagostanje
- liderstvo i otpornost
- društvene veze
- fizičko zdravlje i vježbanje
- ishranu
- učenje i razvoj
Ovo je ozbiljan pokušaj da se problem sistemski adresira, ali stručnjaci su iskreni po pitanju jedne stvari – postoji jasna granica onoga što sama kompanija može uraditi.
Ono što poslodavac kontroliše: raspored smjena, redovni zdravstveni pregledi, podrška za mentalno zdravlje.
Ono na šta poslodavac skoro da nema uticaja: da li će vozač na kraju radnog dana pronaći siguran i osvijetljen parking, topli obrok ili čist tuš. To je pitanje infrastrukture, ne pitanje dobre volje firme.
Problem koji tjera mlade iz sektora
Ovo pitanje nije važno samo zbog trenutnih vozača – direktno je povezano sa borbom cijele industrije da privuče i zadrži mlađi kadar. Sve manje mladih ljudi pristaje na posao u kojem tokom višednevnih putovanja nemaju pouzdan pristup osnovnim ljudskim potrebama – čistom tušu, sigurnom mjestu za spavanje, normalnom obroku. Dok se ta infrastruktura ne popravi, deficit vozača u Evropi teško da će se smanjiti, koliko god firme ulagale u plate i beneficije.
Savjet za vozače i prevoznike
Vozačima – ako primjećujete znakove hroničnog umora, promjene raspoloženja ili osjećaj izolacije koji traje, ne gurajte to pod tepih. Razgovarajte sa firmom ili potražite podršku, jer ovo nije slabost, nego posljedica posla koji radite. Prevoznicima – provjerite da li vaša kompanija ima jasnu politiku po pitanju rasporeda smjena i zdravstvenih pregleda, i ako nemate, ovo je dobar trenutak da se to uvede, prije nego što vas problem zadesi u vidu odlaska iskusnih vozača ili, gore, ozbiljnog incidenta na putu.
